u povrće ubrajamo i gljive, izdanke (klice) te začinsko bilje; osim korisnih tvari povrće sadrži i obilje sekundarnih tvari koje sprečavaju bolesti i stoga je skoro nemoguća zdrava prehrana bez svježeg povrća; povrće se dijeli u nekoliko skupina;
lisnato povrće treba biti što svježije pa pri kupnji ne smije biti uvelo niti imati žute ili smeđe mrlje; korijen ne smije biti smeđe boje; treba ga jesti svježe pa ga u hladnjaku držati samo 2-3 dana;
u prehrani se koriste najrazličitije vrste salata, od salata glavatica, kao najcjenjenijih pa sve do prve proljetne divlje salate - maslačka; salatu treba pripremati što svježiju, jer stajanjem gubi velike količine C vitamina; ne smije nikada stajati duže vrijeme u vodi; sve vrste salate vole tlo bogato humusom i s puno vlažnosti;
endivija nije salata već oplemenjen oblik cikorije, koja, kao i njezini srodnici, radić i maslačak, sadrži gorkast sok koji pojačava apetit; bogatija je šećerom, polisaharidima i proteinima od salate pa je i njezina energetska vrijednost veća iako sadrži nešto manje vitamina nego zelena salata; može se uzgajati i zimi, dobro podnosi niže temperature; zaštita od hladnoće potrebna je za jačih zima kada ju je dobro prekriti folijom;
blitva je vrlo stara kultivirana biljka blagog okusa; sije se od kraja travnja do sredine lipnja u redovima, svakih 25 cm 3-4 sjemenke stavljaju se na dubinu od 2-3 cm i poslije nicanja razrjeđuju na po jednu biljku; berba počinje od sredine lipnja i može se nastaviti preko cijelog ljeta; beru se samo samo široki vanjski listovi, jer su srednji listovi potrebni za daljnji razvoj biljke;
matovilac je omiljena zimska salata jer sadrži puno vitamina C, beta karotena i folne kiseline; nježne listove skoro da i ne treba čistiti, a okus im je istodobno blag i začinjen;
poznato je da špinat obiluje velikim količinama minerala i vitamina; sadrži puno kalcija, magnezija, željeza, folne kiseline, vitamina C i beta karotena; sije se u redovima s 20-25 cm razmaka; ako se sije u ožujku ili travnju, može se brati u travnju, odnosno svibnju; jesenji špinat sije se od početka do kraja kolovoza, a bere od listopada do studenog; zimski špinat sije se od sredine do kraja rujna, a bere u ožujku i travnju naredne godine; budući da sadrži oksalnu kiselinu koja sprečava primanje kalcija i željeza, jela od špinata uvijek pripremajte s mlijekom, vrhnjem ili sirom; već skuhana jela nemojte podgrijavati jer se nitrat koji se u njemu nalazi pretvara u štetni nitrit;
kupusnjače se ubrajaju u najzdravije vrste povrća; osim puno vitamina i minerala sadrže dosta balastnih i drugih biljnih tvari koje sprečavaju karcinom i jačaju imunološki sustav; kupuju se samo svježe, bez uvenulih ili smeđih listova; glavice bijelog ili crvenog kupusa te kelja pupčara moraju biti čvrste i zatvorene; nakon kupnje kupusnjače mogu stajati 1-2 dana, najbolje na temperaturi oko nula stupnjeva;
presadnice kupusa se siju u redove razmaka 10 cm, razmak u redu 2,5 cm, na dubini 1,5-2 cm (treba zračiti i zalijevati); presađuje se u ožujku u redove razmaka 50 cm, razmak između biljaka 30-40 cm; obavezno se uzgaja u plodoredu, na istu površinu ne bi smio doći barem 3-4 godine;
proizvodnja i uzgoj cvjetače slični su kao kod kupusa; osjetljivija je na visoke i niske temperature te nedostatak mikro i makroelemenata; presađuje se oko 6 tjedana nakon sjetve na 70 cm razmaka između redova i razmaka u redu oko 50 cm; ima blag okus i, za razliku od nekih drugih kupusnjača, lako je probavljiva;
plodored, uzgoj presadnica, presađivanje kelja isti su kao kod kupusa; otporniji je na visoke temperature i nedostatak vlage i bolje podnosi jesenske mrazeve; najbolji okus ima nakon prvih mrazeva kada postaje slatkast i lako probavlji; sadrži puno vitamina A i E te željeza i kalcija; svojim jakim okusom svladava jake mirise začina;
kelj pupčar se obavezno uzgaja u plodoredu; najbolje uspijeva na propusnim tlima; početkom ožujka se siju presadnice (kao kod kupusa), a u polju se sije ili presađuje u redove razmaka 70 cm i razmaka između biljaka 40-50 cm; za bolji rast i razvoj glavica, mogu se otkidati vrhovi; među rijetkim je povrćem koje prezimljuje čak do -10°C, a da ne gubi na kvaliteti; teško podnosi vrućine i ljetne sparine tako da su mu za formiranje i sazrijevanje najpogodnije temperature od 18°C; sadrži hranjive tvari, ponajviše ugljikohidrate i bjelančevine, a bogatiji je mineralima i gotovo svim vitaminima nego kupus;
grašak, zelene mahune, grah, soju, leću i bob ubrajaju se u mahunarke;
u hladnjaku mogu ostati svježe 2 - 3 dana; ima više vrsta mahuna, a dijele se na grmolike i puzave; mahune trebaju imati mekanu ljusku i moraju se dobro skuhati jer sirove sadrže otrovnu tvar fasin;
grašak sadrži vitamine K1, B1, B2, B3, B6, A, C, folnu kiselinu, fosfor, cink, bakar, magnezij, mangan, željezo i kalij; rane sorte niskog graška siju se u ožujku, u redove razmaka 20 cm, razmak u redu 3-5 cm, na dubinu 3-4 cm; visoki grašak sije se u dvorede razmaka 20 cm i razmaka između dvoreda 80 cm; rane sorte za berbu dospijevaju krajem svibnja; iima više vrsta običnog graška te grašak šećerac kod kojega se koristi cijela mahuna; pri pripremanju dobro se slaže s drugim vrstama povrća;
grah mahunar se sije krajem travnja i početkom svibnja; niske sorte siju se u redove razmaka 50 cm i 5-6 cm razmaka između posijanih zrna (ili u kućice razmaka 30 cm s po 5-6 sjemenki) na 2-3 cm dubine; visoke sorte se siju u redove razmaka 1 m, u kućice razmaka 60 cm, s po 7-8 zrna u kućicu; za visoke sorte potreban je oslonac (kolac, žica, može i kukuruz);
lukovičastom povrću pripadaju češnjak, poriluk, mladi luk, ljutika i sve sorte crvenoga luka; njima pripada i vlasac, od kojega koristimo samo listove, a smatra se vrlo ukusnim začinom; povežu li se crveni luk i češnjak u pletenicu pa ju objesimo na zračno mjesto, održat će se nekoliko tjedana; treba ih samo redovito pregledavati;
crveni luk font color="#000000"> sadrži nešto bjelančevina, vitamina B-grupe i C vitamin, mineralne tvari kao kalij, kalcij, fosfor, cink; mora se čuvati na zračnom, hladnom i suhom mjestu (nikada u plastičnoj vrećici ili u hladnjaku, a najbolje ga je držati u mrežici); sije se od sredine ožujka do početka travnja u redovima s 20 cm razmaka; poslije pojavljivanja, biljku treba prorijediti na 5 cm u redu; luk posađen lučicama bere se u srpnju/kolovozu, mladi luk u svibnju/lipnju;
poriluk se sije od sredine ožujka u rano klijalište, inače od sredine travnja do sredine svibnja na gredicu na otvorenom; od početka svibnja presađuje se na razmak 30x20 cm; prije sadnje skraćuju se dugi listovi i korijen; sadi se duboko u jarčiće i zagrne nekoliko puta za vrijeme uzgoja, tako se dobije dulja i bjelija lukovica; traži mnogo vode, gnojiva i rahlu zemlju; otporan je na zimu, može ostati na otvorenom do početka travnja;
češnjak se upotrebljava svjež ili osušen, kao pasta ili ekstrakt; bogat je manganom, selenom, fosforom, vitaminom C i B6; poboljšava rad krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što smanjuje sklonost trombozi; snižava razinu štetnog kolesterola, povoljno djeluje na visoki tlak; usporava rast opasne mikroflore u crijevima, zbog čega je koristan u liječenju želučanih tegoba; nedostatak mu je intenzivan miris zbog visoke koncentracije eteričnih ulja;
korjenasto povrće
krumpir potječe iz Južne Amerike; u gomoljima ima 18-25% ugljikohidrata, 2-3% bjelančevina, 0,2-0,3% masti i oko 1% mineralnih tvari; kao i drugo povrće, sadrži dosta mineralnih tvari i vitamina; ne podnosi niske temperature; smrznuti krumpir postaje sladak, jer se škrob pretvara u šećer, a krumpir koji stoji na svijetlom mjestu pozeleni, razvija se solanin, otrovna tvar štetna za zdravlje; u pretoploj prostoriji krumpir brzo vene i gubi na kvaliteti; kako bi ubrzali berbu, može se od početka do sredine ožujka (4-5 tjedana prije polaganja u zemlju) pustiti krumpir da proklija (klice oko 2 cm), tako da se ostavi u toploj prostoriji na zračno i svijetlo mjesto; berbu se može ubrzati za 2 tjedna, s 10-20% većim prinosom; krajem travnja i početkom svibnja stavlja se u plitko tlo; širina redova iznosi 60-70 cm a razmak u redovima 30 cm;
mrkva je porijeklom iz središnje Azije i isprva se koristila u medicini; bogata je kalijem, vitaminom A i betakarotenom, koji je važan za zdravlje očiju; od sirove mrkve dobije se 2%, kuhane 18%, a sirove ribane čak 82% karotena; može se stalno brati, od ranog ljeta do kasne jeseni; rane sorte siju se već od ožujka u redove s razmakom od 20-25 cm i 1,5-2 cm razmaka između sjemenki; rane sorte beru se od kraja lipnja, a kasne od sredine listopada do studenog; lijepe mrkve dobiju se ako su biljke dovoljno udaljene jedna od druge, treba ih prorijediti u redovima na 4-5 cm razmaka;
peršin se ubraja i u začinsko bilje; zeleni dijelovi sadrže eterično ulje i koriste se u medicini; prema Herodotu peršin je sveta i ljekovita biljka, nekada su pobjednici u atletici dobivali vijenac peršina; sije se krajem ožujka do sredine travnja u redovima s 20 cm razmaka, 1,5 cm duboko; nikne za 3-4 tjedna; da bi bolje uspijevao, treba svake godine mijenjati mjesto uzgoja;
rotkvice potiču apetit i pojačavaju izlučivanje želučanog soka; sadrže minerale, najviše kalija, nešto manje kalcija, natrija, fosfora i željeza; od vitamina, najznačajniji je vitamin C, karoten (provitamin A), te B1 i B2; mogu se sijati od proljeća do početka rujna, najbolje između drugih kultura, u dubinu od 1 cm; poslije nicanja treba ih razrijediti na razmak 4-5 cm i treba ih često zalijevati i rahliti tlo;
cikla od minerala sadrži kalij, natrij, fosfor, željezo i mnoge druge mikroelemente, vitamin C, karoten, B1 i B2 vitamin; osim toga sadrži antocijan, sastojak koji joj daje crvenu boju i koji također velikim dijelom pridonosi ljekovitosti; sije se od sredine svibnja do kraja lipnja, širina redova 25-30 cm, 6-8 cm razmaka u redu, na dubinu 2-3 cm (2-4 sjemenke); do berbe mora proći oko 12-15 tjedana; ako se u kasnu jesen pohrani u trap, može ostati svježa sve do proljeća;
plodovito povrće
rajčice se ubrajaju u najvažnije i najomiljenije vrste povrća; postoji više sorti: male aromatične mini rajčice (trešnjice), jabučarke, volovsko srce; presadnice rajčica siju se sredinom ožujka, u redove razmaka 10 cm i oko 2 cm razmaka između posijanih zrna, na dubinu 1,2-2 cm; na otvoreno se presađuje u svibnju, u redove razmaka 80-100 cm i 50 cm razmaka u redu; da bi se pospješio rast, tijekom vegetacije otkidaju se zaperci;
patlidžan kod pripremanja poprima aromu drugih sastojaka; plodovi moraju biti čvrsti i ne smiju imati smeđe mrlje; sjemenke u mesu i kora također su jestivi, ali sjemenke ne smiju potamnjeti: nezreli patlidžani mogu se ostaviti nekoliko dana da sazriju; uzgaja se iz presadnica; sije se u ožujku u redove razmaka 10 cm, na oko 2,5 cm razmaka između posijanih sjemenki, na dubinu 1,5 cm; presađuje se u svibnju na 70 cm razmaka između redova i 40 cm u redu;
paprika sadrži četiri do pet puta više vitamina C nego naranđa ili limun (oko 100-250 mg na 100 g svježeg ploda, ovisno o starosti); sadrži vitamine A, E, B1, B2 te minerale kalij, fosfor, željezo i pantotensku kiselinu; sije se u redove razmaka 10 cm i na 2-3 cm razmaka u redu, na dubinu oko 1,5 cm; presađuje se u svibnju u redove razmaka 50 cm i 20-25 cm razmaka u redu; potječe iz Meksika, Južne i Srednje Amerike, a u Europu ju je donio španjolski liječnik dr. Chanca, član Kolumbove posade; pri pripravljanju odstranjuju sesjemenke i žile jer imaju gorak i ljut okus;
bundeve, tikvice i krastavci
bundeve imaju blago meso, s puno vode i malo kalorija; žuto meso sadrži puno karotena; manje bundeve imaju bolji okus od većih; cijele bundeve mogu dugo stajati; meso se upotrebljava za pravljenje pirea, za peciva ili slatko-kiseli prilog od povrća i voća, za pekmez, a izrezano na kockice može se ukiseliti; dobro se slaže s jakim začinima; suhe, slane bundevine sjemenke vrlo su ukusne grickalice;
zbog blagog okusa tikvice su odlična osnova za pripremu najrazličitijih jela; sadrže sve sastojke koje sadrži i ostalo svježe povrće; niskokalorične su i bogate mineralnim tvarima i vitaminima (kalcij, fosfor, jod, vitamin B1 i C vitamin); najbolje su sasvim mlade, dok im je kora od nježno svijetle do tamnozelene boje, a duljina plodova oko 15 cm;
krastavci sadrže najmanje kalorija i vrlo su osvježavajući; razlikuju se krastavci za salatu, koji su obično dugački i krastavce za kiseljenje; za salatu moraju biti svježi i čvrsti s tamnozelenom glatkom korom; krastavci za kiseljenje su mali i kratki s malo debljom i svjetlijom korom; siju se u svibnju, na mjesto zaštičeno od vjetrova; razmak između redova je 1,2-1,5 m, sije se u kućice razmaka 30-50 cm, po 5 sjemenki; nakon nicanja, biljke se prorjeđuju tako da se ostave 2-3 najrazvijenije;